Skriveno u divljim visovima Papue Novog Gvineje, Kakoro kuca srcem sirove, neuhodljene energije koja se osjeća kao svjetovi daleko od obale. Iako je naselje kompaktno, njegov vlastiti aerodrom služi kao ključna vrata koja putnike neposredno povezuju s izolovanim ljepotama ove provincije. Ulice zvuče ritmovima lokalnog života gdje se tradicionalne selidbe stapaju s tišinom svakodnevnih obaveza i dostojanstva. Putnici će se potpuno uroniti u kulturu bogatu usmenim pričama, živahnim tekstilima i toplom, dobrodošlim gostoprimstvom domaćina. Jednostavni obroci često sadrže lokalne sastojke pripremljene vatri i pažnjom, nudeći ukaut autentične hrane umjesto turističke hrane. Izvan središta, pejzaž drastično mijenja oblik, otkrivajući planine zamagljene maglom i bogate doline koje pozivaju na tiho razmišljanje. Da hodati ovde je kao da vraćate u vrijeme gdje vrijeme teče sporo, upravljano zemljom i duhom njenih stanovnika.